U jbt… kad tako odmah sve počne s Kulom… Zapravo potopom na ovim slikama. Kičastim, kao torta napunjenim, meni dragim, vikotrijanskim. Gdje je Kula – Potop, ma dođe na isto – smakne staro, htio ili ne, desi, se, samo udar groma. O da, ništa bez toga 😉

Ali šta smiče… Tuga i snuždenost (5 pehara) uslijed stalne, neprekidne borbe (Snaga).

Pa to je divno, zar ne! Ne kažem da je ugodno, ali konačan kraj mučnih  natezanja kojima ne vidiš završetak, nego kao u zatvoru se prilagođavaš, iz dana u dan… Dobro je to završi. Jer ili to, ili mi.

Zapravo, završavamo mi, onaj dio nas koji se muči i nateže. Kako kome – lako. Onima spremnijim na puštanja, super. Drugima, koji se mahnito drže bitke, mučno. Pa koji smo, u toj igri?

Predlažem da budemo ovi koji se nisu vezali za križeve svoje težine. Znam da je to izazovno u kulturi koja ljude, čim udahnu prvi dah, krste kao “rođenima u grijehu i krivima”. Užasan je to teret, muka koja te tjera da se boriš s vjetrenjačama i patiš jer ti ne ide. Jaaaaaaasno da ti ne ide, nema šanse da pobijediš u toj utakmici, to je kao neka sadistička igrica u kojoj te njen arhitekt ne ubije, lako bi ti bio, nego muči i cijedi do zadnjeg atoma.

Sretni su oni koji su se izmakli, spremni ploviti prema valovima. Kao boemski, ali nema veze, sačuvali su slobodu.

E u četvrtom je prilika proboemiti se, na taj način. Skinuti s križeva – i skinuti sa sebe križeve – da možeš dalje plivati slobodno. Okončati stare borbe.

To znači da će biti žestok, intenzivan (kao da nije i ovo sve, jel’ da), ali još više i u konačnici – oslobađajući. Potapajući.

Potopiti ili se utopiti?

Potopiti može čovjek sebe, u zaborav, potiskivanje, more alkohola i olujnih snova. To radimo kad smo dugo snuždeni. A takvi smo ako nam je pogled previše usmjeren u ono što nemamo, ili što smo imali i što je bilo, a više nije. Takvi smo kad na silu pokušavamo pobijediti jačega – Tok. Kad zaglavimo u neka četiri zida svog života, da ni ne vidimo.

Tada trebamo oslobođenje.

A ništa ne oslobađa kao munja. Bljesak na tamnom nebu briga. Trag svjetla u muci. Sila koja prodrma ustaljene vode nas i naših života.

Zato je ok pogledati taj udar, pa neka potopi ono lice u nama koje nas opetovano potapa. Mehanizam utapanja – svezan i potopljen, meni zvuči kao pobjeda: zvijeri stegnute na križ muke, i križ bačen u valove. Pobjeda.

Preispitivanje davanja

On daje, jadnima, potrebitima (6 dinara). Sigurno je ponosan. Kao oni pedofilski visokoredni “mnogoduhovni velečasnici” koji tako savjest liječe. Nikad ne znaš. Iako ovaj se drži skromno, naizgled samo svog posla i knjige. Daje odmjereno i promišljeno. Tko zna šta taj skriva, možda ljubavnicu u nekom vrtu, koja mu i savjetuje dobročinstva.

Ona, pak, uživa u svom vrtu, spremna na dobar potez i akciju. Ne treba joj taj suncobran na kojeg se naslanja, više voli Sunce, a i suncokreti su sretni. Ima dojam da sve drži pod kontrolom, svakako voli da je tako. Sredit će sve što treba, ma dati i alibi sinu ako ga plavokosa optuži za prevelik štap i vitlanja njime (Vitez štapova).

Tema je dakle, savjest. Skriveni poslovi, pokušaj da ih kontroliramo i relativan uspjeh – ipak konačno sve izlazi na Sunce.

Dinamika je golema. Druženja, akcija. Razotkriveni dušebrižnici, oni s krinkom vladara koji nešto žele dati jadnom narodu. Žene koje zauzimaju stav da obrane djecu. Mladi koji raspravljaju, rade taktike da provedu svoje namjere. Još nisu zatrovani, još mogu pobijediti sustav – ipak su na livadi i slobodno dišu.

Ipak, 4. Merkur ulazi u Ovna, to je “što na umu, to na drumu”, to je jasnoća, moć volje, brzina komunikacije i zauzimanje stava. Obećavajuće zvuči da će ljudi više zauzeti stav, pregovarati, boriti se za svoje mišljenje. E, kad bi svatko imao svoje mišljenje – ono pravo svoje, promišljeno – ne što su im servirali velečasni ovi i oni, televizije, manipulatori. Nego što su je izronilo, izraslo kao cvijet spoznaje iz njih samih. Dajbog!!!

Da ljudi preispitaju ono što mi se nudi i servira, promisle retorike i idu za svojom strasti – strasti srca. Da timare sami svog konja – vlastitu snagu, preispitaju poteze prema tome kako im nešto vibrira i vjeruju Sebi.

Iz dubine u visine 

Ima u podvodju i zabave, ili je to samo san i želja podsvjesnog? (As pehara) dok se na javi nadmećemo kao razmažena djeca (5 mačeva), stalno tražeći nova carstva, pored već izgrađenih dvoraca mira (Kralj dinara).

Ovo je slika jaza između toga što nam duša hoće, ali kako da ostvari kad je ego zapeo u nekom ranjenom dječjem identitetu, pa se ponaša kao sumorni starac, stalno zamišljen i okupiran važnim? Pa umara svoje konje, trošeći ih na putovanjima bez potrebe i smisla?

Gdje smo stari i nadobudni, gdje nam je dijete ranjeno – da nas drži odvojenima od poljubaca srca? Zbog čega ih hvatamo mahnito, od bilo čega i bilo koga, kao sirena potapamo mornare, daj šta daš… Umjesto da prvo postanemo biser u školjki, a onda polako…

Dakle tjedan živčan, eto naznaka onog potapanja, ali neka, ovo razrješenje konflikta koji boli zaista vodi u obilja doli. To je osvještenje rane hoćeš-nećeš. Stare memorije izranjaju, baš da se iscijele. Maltretiranja, kritiziranja, hladnoće koja su nas plašila kao djecu, sad ili u nekim drugim životima… sada trebaju van. Da prestasnu izazivati boli u tijelu, tjerajući na uzaludna traganja.

I dobra je prilika za taj novi početak Mladi Mjesec u Ovnu, 11.4., da se zna da naše boli nismo Mi, nego smo mi novorođeni Ovan, koji vodi, a nije vođen – ranama, strahovima, bolima. Nego voljom da ide u zeleno, svježe, novo. Voljom da živi snažno i strastveno.

A i sve te patološke ljubavi, zapravo odnos jer ljubav nije patološka, potopit će se u ovom tjednu jer dolazi prilika za uroniti u najmračnije emocije i pročistiti ih.

Od uzbrukalih voda dovesti se u mirne, to je posao. I ide kroz mnogo vriske i neizvjesnosti, na tren, pa svađe i odvajanja nisu isključeni, ali je sigurno da su u funkciji pokretanja u vlastitu sigurnost. Onu samodostatnost da suštinski znaš kako možeš sam, kako ti krunu daje tvoja svijest, a snagu zdravlje. Pa odeš od svega što to ugrožava.

Odmicanja za promišljanja

Slavlja su lijepa i dolaze kao bljesak. Buket sreće i nagrada za pređene nedaće. No, kao takve i znak za novi početak. A on, da bude pravi, uvijek traži odmak. Umijeće da uvidiš zaokruženje jednog ciklusa, i u miru odmjeriš novi korak.

Svaki pogled u svoje samoće i tišine, duboko skrivena oružja boli, posvećena pažnja tome što govore crne ptice iz dubine… Nosi ogoljenje i iscjeljenje.

I nema veze ako uslijed takvih preobrazbi odlučiš da nećeš više šetati s onim i onima, ili na onaj način, na koji si do sad. Baš je to poanta – gledati u daljinu da vidiš koliko blizina odražava ono iz vizije od čega oči sretno sjaje.

Nije to lako, ali nema veze, ni ne treba biti.

Pazi kad juriš

Nekad jurimo, jer tako sila nosi. Podivljali zmajevi željni su akcije i novoga. Nije im se lako oduprijeti, ne možeš se s Uranom svađati. Taj naumi stvari okrenuti i paf, izvrne sve, potjera te u kas. Pa, možda… najbolja je uputa – paziti. Paziti da ne ispadneš budala, “iz najbolje namjere”, iz plemenitog cilja. Nema veze i ako se desi, sjećati ćeš se toga kao jednog zabavnog koraka, ali ipak… Cijena može biti velika, pustoš potpuna, pa ne budali s naglim smjerovima i okretima.

Stani, pleši, čekaj i gledaj. Dođi će uvid, drugima luđački, tebi genijalni i djeluj tek iz njega – tada će tvoja sjećanja biti ona tihog, slatkog ponosa. Krajolik ispisan oblicima tvoje snage, ne poteza apatije ili vučenih ih mraka i neosvijetljenih spilji uma.

Jasno, iscjeljujemo svoje naivnosti, borbe u koje smo išli ni krivi, ni dužni, ranjena koljena i s njima svoj korak i mjesto na Zemlji…

Zaključak o mjesecu hektike

Ovo je dinamičan mjesec, sve ono s težinama, okretima, šokovima i potopima. Dio dinamike se naslutio kroz treći, ali opet ide pravi bubanj. S ponorima u dubine i pećine neriješenih boli. S kajanjima za naivna povjerenja, budalaste poteze. A to sve je za iscjeljenje. Podsjetnik snage, neke zauvijek potrošene, neke sačuvane s kojom će se mudrije dalje.

Odmjerenijeg koraka, uzemljenije u snagama kamena, Saturna nepokolebljivog. S puno razumijevanja za Plutonska crnila koja bez nježnosti otkrivaju istine. S elegancijom prema Uranovskim obrtajima, ma koga briga, život je ionako igra u kojoj Svjesni s jednako budnim okom gledaju gdje su budale, a gdje veterani.

Generalno, funkcija potapanja križeva koju ovaj mjesec ima je dobra. Križ je teret, neke si nametnemo sami, uglavnom uvjetovani društvom. Sve te ideje, koncepti kako se “mora ovo, mora onako”… užasan su pritisak i bol. Pa hajde, potopimo to, koliko košta da košta 😉

Praktični sažetak

1. Svatko od nas ima u sebi Unutarnjeg Iscjelitelja: aktiviraj ga, imat će posla jer drevne tuge, borbe, gubici… opet vilene, ako nisu iscjeljeni
2. Sredina mjeseca je dobra za pokretanje novih poslova, onih o kojima se promišljalo i već imaju plan
3. Ako ne dijelite viziju, prekidaj, nema smisla mučiti se zbog starih strahova od samoće.
4. Radi na uzemljenju, iscjeljuj koljena i energiju Zemlje (želudac, slezena)
5. Potopi utopljenika – onu svoju unutarnju žrtvu punu iluzija i sheme “jadan ja” koji te veže i vuče na dna.
6. Bori se za svoje cvijeće: čiji god fluidi prijete da ga sparuše… briši od toga i tih
7. Nemoj vjerovati autoritetima, nekad su darovi trojanski konj (znaš onaj iz kojeg su po noći iskočili vojnici i poklali grad).
8. Razlikuj impulse genijalnosti od onih naglosti iz nestabilnosti i straha.
9. Saberi uspomene snage: sve ono gdje si bio jadan, pa postao snažan i čuvaj te atome moći, oni će te štititi i s njima ćeš dalje, u vremenima kakva god bila, sigurno stajati (umorno nekad, ali i dalje kao svoje biće, zdravo i pravo).

Za podršku Tarot uvida na teme koje su aktualne, kao što su najdublje rane koje dominiraju ljubavnim izborima i podnošenjima, mrakovi iz unutarnjeg djetinjstva i njihovo iscjeljenje te pravi križ kojeg treba potopiti da bi se plivalo u toku života, piši na devidas.dea@gmail.com

Zagrljaj!