Suverenitet želja
Tko te to povlači, da sebe izgubiš? Možeš li vladati ili je zov te divlje golotinje neodoljiv? Samo za tren užitka i iluzije zajedništva – da bi na kraju sve ispalo snoliko viđenje, od kojeg se utapaš, a želja je i dalje neutažena – CAR, VRAG, MJESEC.
Tako govore o onome što je najvažnije učiniti u naredna dva mjeseca, tokom retrogradnog Marsa u Blizancima: sačuvati svoj suverenitet.
Zapravo, otkriti ga prvo. A onda sačuvati. Odoljeti izazovima. Može li to Mars u nama, Mi Mars? Da, ako je mudar. Sam po sebi, ne: on prvi trči. Skače, pa kaže “hop”. Udara, razbija, pada, sve jer “jako želi”, jer je to “baš njegovo”, pa “mora”. Istina, iskali se kroz sve te borbe, ali može i potrošiti.
I u tome je tajna retrogradnosti Marsa: dobra strana je da on umije stati. Ne toliko što je postao super mudar, nego nekako se i umorio, pa više nego inače važe korak. Ono “ne da mu se” kao prije, što nije loše. Naravno, može biti ako moraš obaviti stvari, a ti sjediš i blejiš u svoje želje dok nervoza u tebi vrišti. Ali onda dišeš, ili radiš već nešto svjesno. A možeš i samo tonuti – u redu je, ako svjesno promatraš u sebi u to potonuće. Računa se kao transformiranje. Kao, uostalom, i svako promatranje nekog pada ili poraza.
A Mars retrogradan i to još u Blizancima pokretat nudit će nam mnogo prilika za promatranje propadanja. Želje koje su propale jer ih nismo ostvarili. One koje su propale jer smo ostvarili sebe, pa više ne vrijede – njih će isto vrijediti prepoznati. Zatim sve one mehanizme koji čini da se uništavamo i gubimo, zbog iluzija i brzoprolaznih obećanja.
Vidjet ćemo sve one nekompatibilnosti u ljubavima i odnosima koje su se činile zanemarive dok je čulnost bila prva, a sada djeluju kao nepomirljiva lajanja i zavijanja sa suprotnih obala. I smoći ćemo snage, kad za dva mjeseca ova energija odradi svoje i prođe, proći i mi iz aranžmana mutnih, gustih, teških i lažnih.
Ne, nećemo ih protrčati onako junački marsovski – snaga tijela može biti umanjena zbog starih rasipanja. Ovo su i mračni trenuci kada vidiš koliko te najbliži troše, pa se mukotrpno, mic po mic odvajaš. Jedino što junački trči glavom su misli, frcaju na sto strana, i unutarnji oslobođeni bijesovi jer smo nešto previše ili nismo dovoljno, ili su na drugi obmanuli, a možda smo i sebe sami.
Da, klasika, ljudi ludi i nervozni jer ne razumiju što ih baca. Drugi energetski hvatači koji ekstenzivno počinju komunikacije samo da se napiju tvoje grlene energije. I oni nijemo tvrdoglavi koji cimaju sakralnu snagu, da ih uvjeravaš i odobrovoljavaš. Nedokazivi šefovi, snuždenošću manipulativne ljubavnice, gladni, a prazni wanabe fakeri, ucviljene djeve i lažni proroci što nude obećanja zagrljajem od škara – sve to može iscrpljivati energiju, ako daš. Ali ne daš, ipak si Carskost svog života. Čuvaš svoju dušu, čuvaš svoju komunikaciju, ne dižeš krila u let na bilo šta. I ne tražiš ništa jer sve Jesi, samo to čuvaš i mudro upravljaš resursima: umom, kao prvim, a onda i tijelom i svim ostalim segmentima života. Kad imaš poriv da nešto impulzivno napraviš, prvo sjedneš i promisliš. Onda kreneš.
Plivanje, bazeni, šetnje. Disanja, centriranja. Otpuštanja veza. Najveće one sa sobom: grozničave da mora poštopotoodmah ispuniti svaki impuls gladi u sebi, to je zadatak. I najbolji način prolaska kroz sve.
Jer jasno vidiš što je, što nije. Nerviraju te svi i sve, svaka poruka, komunikacija – osim one koja nudi instant gratifikaciju najdubljih želja. A to je super jer ti pomaže da osvijestiš najdublje želje – potrebe duše. Snove od kojih nećeš odustati jer ne možeš. I ne trebaš. Ali ono što trebaš je novi način. Novi spoj među sinapsama, novi kanon uma da o njima razmišljaš, da im pristupaš. Nova uvjerenja s kojima ćeš ih ostvariti, a pod nova mislim zapravo pradrevna tvoja: ona iz najviše dimenzije tvoje duše. I da, to se svjetlo otkriva kroz gužvu, kaos i mrak, kao prolaznu fazu svega.
Zato uroni u sebe samostalno, drugi te može potegnuti, a ti stani i prvo uroni da vidiš: koja energija me povlači, da joj ne mogu odoljeti, da tako jako budi moju želju i potiče moju potrošnju snage. Zatim, koja moja energija na to reagira, i zašto. Vodi li me to na svjetlo, ili u potop. Ako je svjetlo, idi s njom. Ako je potop – završi s tim. Prepoznaj odakle je, zašto se ponavlja, čija želja to u tebi živi: možda je identitet iz stare inkarnacije, ili neki predački, ili preuzeti. Pusti ga, i zamijeni novim. Koji zna pravi način da ostvariš što želiš.
A to nije više način impulzivnosti. Niti snovitosti. Niti požude. To je zen način koji promatra emotivne i mentalne impulse svog uma, iz svog mirnog centra. Mudrosti hare gdje nema gladi, ni grča. Samo moć vjekova i izvan vremena, a u ovdje i sad.
Koje su tvoje želje prave i samo tvoje? Nove, sadašnje i za nešto moćno buduće. Pravo moćno, iz srca i dubine, organsko i tvoje? A koje sada da obrišeš i od njih odustaneš? To je važno jer tako otvaraš prostor za prave – ljude, poljupce, puteve.