​Dan u ciklusu kada Svjetlo na Zemlji traje najdulje… Moćno jer postoji zakon: kako na nebu, tako i na Zemlji.

Ali, taj odraz nije apsolutan, nego analogan, dakle sličan. Neki nebeski zakoni, red i savršenstva su na Zemlji tek djelomično ostvareni, jer je jedino tako moguće – zbog gustoće i tjelesnosti. No, ono što najviše odražava nebesko na zemlji jest Majka Priroda: svi njeni procesi, od rađanja do truljenja, nigreda (mrak, tamna noć duše), iz kojeg se oplođuju nova rađanja… savršen su odraz kozmičkih ritmova.

A danas Priroda o ovome govori najjasnije – kroz Pobjedu Svjetla nad mrakom: kroz dan u kojem svjetlost sjaji, sasvim fizički, duže nego ikad. I tako nas uči… jer, ima jedan trik u svemiru i prirodi, već golim okom vidljim, po noći: vidi se, naime, kako je u svemiru više tamne materije nego svijetle – malo zvijezda i planeta, a oko njih golem, veeeeliki prostor tame… Što to znači?

Tesla je govorio da je mrak prava priroda svjetlosti: i jest jer, gdje se prosvjetljenje događa, nego u mraku. Mrak pokreće na svoj preobražaj, prosvjetljenje.

Moja Litha: Blagdan Svjetla

Ispričat ću intimnu priču o tome, koja se baš dogodila na današnji dan, blagdan Svjetla (zvan Litha u tradicijama prirode, više o njoj ovdje), prije dvanaest godina. Probudila sam se tog jutra i, izvlačeći anđeoske kartice, izvukla jednu na kojoj piše Smrt. Ispod je pisalo: „Smrt je rođenje. Smrt ne postoji. Jer nema završetaka, samo novi počeci“.

Sledila sam se jer sam znala što to znači. U to vrijeme je blistava duša, inkarnirana kao moja majka, već neko vrijeme ležala bez svijesti i liječnici su samo čekali trenutak smrti. Ja sam joj slala svjetlost i nadala se čudu, iako me je duhovno vodstvo nekoliko mjeseci prije, vizijama i porukama, pripremalo na transformaciju koja slijedi. Nisam baš htjela vjerovati, ali nisam mogla ni pobjeći od informacija i osjećaja njihove točnosti. I tada, baš na Lithu – dobro jutro mi poželi anđeo Smrti.

Obično najavljuje neku duhovnu transformaciju, no tog dana, baš negdje poslijepodne, dogodila se najveća manifestacija te transformacije u tijelu: majka je „umrla“ tj. napustila svoje fizičko tijelo. Duhovito od nje, baš kao što priliči čarobnici takvog reda – što je za takvu ultimativnu preobrazbu odabrala datum sa svojim najsretnijim brojem (21.6.) – a inače je oživjela znanost o brojevima (numerologiju) na ovim prostorima – te najsvjetliji dan u godini.

Zna se da je značajno kada ulazimo u tijelo i izlazimo iz njega: obično bolje po nas, na Zemlji, ako se to događa u trenucima svjetla tj. dana. Vidjela sam cijeli proces izlaska duše, jer sam se „kao-slučajno“ dok se sve događalo zatekla na livadi gledajući oblake, koji su počeli poprimati „drugačije“ oblike, pričati svoje priče… Pokazan mi je dogovor duša – moje i njene te svih ostalih aranžmana koji su napravljeni prije inkarniranja, sa sviješću o događajima koji će se zbivati u fizičkoj stvarnosti jer su baš takvi najbolji i najsvjetlosniji za nas.

Glavna poruka je bila da naučim vidjeti svjetlo i kada ga nema, tj. u tami. Realno: ne svijetli vam baš u situaciji kada hrpa ožalošćene rodbine rida oko vas, tim više što ovakvi događaji probude i najdublje osobne strahove, pa svi vibriraju tugom, boli, žalosti i puni očaja… Niti jedno vaše duhovno tumačenje im ne pomaže, a ne pomaže pretjerano ni vama u tom trenu, samo vam je lakše, ali bol je i dalje tu i treba je isprocesuirati.

Svjetlo iz tame

Šok je to, za um: držati u rukama hrpicu pepela koju si, do prije par dana mogao zagrliti i koja je, prije svega nešto godina, bila čovjek kroz čije si tijelo došao na svijet. Šok je izgubiti najveći oslonac ljubavi: majke su, kakve god bile u pojavnosti, u prostoru naše psihe i fizičkog svijeta bića kroz koja doživljavamo bezuvjetnu ljubav. Vole nas, bili mi genijalci ili ubojice. Bezuvjetno. I u pravilu to pokazuju – majke opraštaju, imaju beskrajno razumijevanje, naša su najveća i apsolutna podrška kakvi god mi bili… Čak ako naša neka inkarnativna majka ne pokazuje te osobine, mi nosimo u svijesti taj arhetip Majke Boginje koja nas uvijek štiti i čuva. I sad odjednom, hopla, toga više na tijelu u Zemlji nema. Jao. Da, užas. Ali… je li zaista?

Ok; jest na tren. Ali, samo na tren. Onaj ključni moment najcrnje tame u kojoj se inicira sjeme svjetla: trenutak buđenja. Jer, što nas više probudi od nekog jakog šoka? Ovo znate iz prakse – većina ljudi krene na put duhovnog traganja, želeći znati „zašto“ jer im se dogodila neka bol, a ne zato što im je, eto, baš bilo dosadno… To je inicijacija. Tako mrak inicira svjetlo, tako tamna materija svemira pokreće procese stvaranja zvijezda, galaksija… Tako u našem osobnom životu nastaju naše nove zvijezde, i nova stvaranja… Iz mraka, nastaju naša nova svjetla. Jer je to priroda svemira.

Alkemija: kad mrak postaje svjetlost

I sad kako to vidimo u praksi? Filozofiju znamo: postoje yin i yang. Svaki od njih, u svom krajnjem stupnju, prelazi u svoju suprotnost: yin u krajnjem stupnju postaje yang (slika koja to dočarava je, recimo, prizor najcrnje noći nakon koje slijedi zora…. i tako redom). Tako svjetlo postaje mrak i obrnuto, jer je ciklus promjene vječan. A što u praksi? Kako tu izgleda ova alkemija?

Jednostavno, u mraku najjače sjajimo. Jer je najpotrebnije. A i nema nam druge. Zapravo, nemamo izbora: kad se nađemo na dnu, jedino možemo gore, biti lansirani, po prirodi stvari. Trgnemo se od šoka, taj tren buđenja je tren početka uzlaženja i tako počnemo blistati, a taj bljesak rađanja nas krene dizati. Sto posto. Znam jer mi se dogodilo eto, i ovako fizički. Lekcija majčine smrti bila je inicijacija mog rođenja s glavnim učenjem: vidjeti svjetlo i kada ga fizički nema. Naći, stvoriti ga u Sebi.

Magija svjetla

Prepoznati Ljubav Vječnosti iza fizičkih oblika kroz koje se ona odražava. Jer, materija je prolazna, ali ono što čini da ona postoji – traje vječno. I to je Svjetlo. Zato, što god bilo u našim životima, mračno ili bolno…. uđimo u to na tren, dovoljan je tren potpunosti, totalnog osjećanja te „crne čestice iz koje sve nastaje“ da se ona prosvijetli i tako pokrene u svjetlo. A danas je idealan dan za to: hrabriji nego ikad možemo biti ulazeći u bome bogata stanja ovog spektra koje nam aktuano vrijeme nosi.

Sigurni smo usuditi se uroniti u svoje dubine i izdahom ih dići, u svjetlo. Upravo zbog toga u svemiru ima više mračne materije nego svijetle – jer je, kao što reče Tesla, ona prava priroda svjetla. Ona pokreće razvoj, nova stvaranja… i zato, danas više nego ikad, zahvalimo svim našim unutarnjim i vanjskim mrakovima/demonima (bolima, strahovima, ili neprijateljima…) jer nas upravo oni tjeraju da zasvijetlimo još jače, te pokreću na razvoj i čine da budemo jači, svjetlosniji nego ikada.

Baš zbog ovog mehanizma je svemir beskonačan, u stalnom širenju, a život vječan jer se iz mraka svjetlo stalno stvara. I, jednom stvoreno, svjetlo teži svojoj materijalizaciji koju, po svojoj svijesti i volji, provodimo ovdje na zemlji stvarajući kroz svoje umove i tijela plodove ove ljubavi. A danas joj još i svjedočimo, gledajući kako je najduži dan – Dan Svjetla. Stoga, sretna nam i radošću svijesti blagoslovljena Litha koju ceremonijalno možemo obilježiti činom manifestiranja svjetla: poruka vodstva je da dohvatimo flomastere ili bojice i nacrtamo neki svjetlosni uspjeh; sebe ozdravljene, zaljubljene, majku Zemlju čistu… što god nam dođe. Jer nas Svjetlo, i fizički vidljivo, podržava snažnije nego ikada.