Gdje si – budala? Kreten koji stalno ponavlja isti krivi korak, ludo ponašanje koje poslije mrziš i kaješ se, ali mehanizam kao da sam od sebe ide i ponavlja se… Bez brige, svatko od nas ima svog unutarnjeg idiota.

Da, to može biti povezano s nekom ranom iz djetinjstva, koja čini da ostaneš negdje infantilan. No, nije nužno tako: negdje smo jednostavno neodrasli iz ovog ili onog razloga – idealizma, ili jednostavno jer nije bilo prilike i svijesti da odrastemo, ozrelimo. Pa nastavljamo po tom mehanizmu onoliko koliko možemo.

Zapravo, da se nas takve pita – mi bismo zauvijek – jer ima nešto romantično, čak uzbudljivo u tom ludilu, toj ideji da „nama ide“ i da možemo slobodno kršiti zakone života jer smo posebni i jedinstveni. Jesmo, posebni i jedinstveni, ali ne po gluposti, ona je nažalost univerzalna. Jedinstveni smo po genijalnosti po kojoj možemo glupost i ludilo promijeniti u istinu i mudrost. I to imamo priliku učiniti sad.

Iz budale u mudraca

Tamo gdje si budala, tamo si potencijalno mudrac – kažu LUDA, VITEZ ŠTAPOVA I PRAVDA. Moguće je, vele, da se glupača opameti. Da, čak i tamo gdje mislimo da smo nema nade. Ali, kako od budale učiniti čovjeka? Letvom. Veeelikim štapom koji udara, a Luda prije ili kasnije naleti na batinu života koja ga natjera da zajaše ono od čega bježi. Da se primi posla na onome što ignorira.

Nije mu isprva lako: budala je naučila rasipati se na sve strane, a sad mora ustati i počešljati se, stegnuti mišiće umjesto lamatati suludo okolo. Naučila je ići kada i kako hoće, bez reda i rasporeda, a sada mora prema nekom usmjerenju, planu i sa ciljem.

Znači, to je kao da si naučio biti freelancer, ali nisi odgovorna osoba, pa te batina života utjera u ritam od osam do šet. Ili se raspojasano ponašaš prema svom autu, pa ti ga batina života pokvari, i moraš se prilagođavati tuđem ritmu, onom javnog prijevoza. Ili si budala sa srcem, pa daješ i daješ, sve to i idealiziraš „jerljubav“, ali ti se razvije srčano stanje zbog kojeg moraš povući granicu i ili izbaciti uljeza koji te tako troši, ili ga izbatinati do modrica da se sabere. Kako bilo, kužiš…

Ovo je vrijeme kad i tvoja najveća luđakinja može postati najrazumnija pametnica. Nema više davne fantazije o avanturama, bezgraničnim davanjima kao odrazu neuvjetovane ljubavi, nema više neopravdanog optimizma. Samo zen ima, odnosno stav koji proizlazi mirno kada čovjek spozna koja mu je istina.

Zato Saturn u Jarcu na svakom koraku stavlja balvan, batinu kao prepreku da se trudom rastrijezniš, zato djeluje kao da te život batina, da se sabereš i uodgovoriš.

U ludilu skrivena istina

Apsurdno je da tu istinu najviše nosi naša budala: u sve u što se kao ludi uvalimo, uvalimo se iz duboke, genijalne ravni s koje primimo ideju, samo je neobrađena, pa u primjeni ispadne katastrofa.

Primjer: žena koja uporno trči za ljubavi i traži pravog muškarca, pravi odnos, iz dubokog ideala o zajedništvu, ljepoti dijeljenja… ima genijalnu postavku – u suštini duše ona poznaje ljepotu ljubavnog partnerstva i iz nje tjera k’o luda. Njena istina je tjera. U tom procesu sresti će tisuće kretena i svaki put nove modrice od batina života. Sve to da bi došla do razuma i odluke kako neće nikoga dok se ne stvore uvjeti – i dok ona ne stvori uvjete (kombinacija ova dva faktora) da se pojavi prava osoba. Netko s kim će uravnoteženo dijeliti. I to je njena istina: njeno pravo partnerstvo počelo je kroz savez sa sobom (da bude dosljedna sebi) i tako će i ostvariti vanjski odnos.

Ili, muškarac koji konstantno izbjegava odgovornost jer smatra da je život sloboda i nitko neće njemu nametati ritam i pravila… Zaljubi se, vjenča, postane roditelj – eto ti batine koja ga tjera da postane odgovoran. Cvili i teško mu je pod pritiskom, ali dijete ne pita: ima svoje zahtjeve i on mora htio ne htio odrasti iz sebe nezrelog djeteta u odgovornog čovjeka. U konačnici, njegov ideal slobode se ostvaruje na drugi način: uči služiti i po sili prilika se mora organizirati, naći pravi ritam, da dobije svoje vrijeme za sebe.

Znači, u našem ludilu je naša istina, a naša istina je ništa drugo do odraza naše prirode. Samo ako ti je ona iza leđa, znači iza pažnje i neosviještena, to je mala gnjaveća zvijer koja te grize za dupe i tjera u smjerovima bez tvoje svijesti o njima. Ali, ako je pogledaš i zajašeš, ukrotiš – to je konj koji je najveći saveznik u obavljanju posla. U prvoj varijanti imaš kaos koji traje jer osjećaš da je nešto istinito u njemu, pa ustraješ, a opet rezultati čine da ideš kroz život gole guzica i evidentno pokazuju da nešto jako radiš krivo. U drugoj varijanti, nosiš svjesno svoju baklju, svoj plamen strasti i biraš u što ćeš uložiti tu snagu, što ćeš spaliti, a koji plam vrijedi zapaliti. I tako postižeš zrelost. Ravnotežu i objektivan odmak da možeš razumno upravljati sobom.

Bijes kao gorivo

U svemu tome pomoći će ti bijes – on je sjajna emocija, odlično gorivo. Pogledaj gdje se sve ljutiš na sebe zbog glupih poteza, izbora. Osjeti to u tijelu. Diši malo tamo i promatraj um, misli koje prolijeću u tom procesu. Tako će se ta sila transformirati u tvoju snagu – onu koja podržava odlučnost da budeš bolja verzija, odgovornija prema sebi i svojoj istini, svojoj prirodi.

To će se automatski dogoditi, samo tvojim promatranjem – bez osude za kretenizme, bez dičenja za junaštva. To će ti pomoći da objektivno vidiš, i dalje spontano djeluješ ispravno. Zato što, kada se ono što je krivo osvijesti ovako suštinski, nema povrata na staro. Jednostavno ne ide, ne možeš. Budeš nova osoba, u sekundi. A želimo biti odgovorni. Čak i oni koji misle da ne žele.

Zato što smo inkarnirani u ovom vremenu. Ozbiljno – ovdje i sada su duše koje su, istina, kao budale, skočile u inkarnaciju, ali baš iz toga da budu pioniri ravnoteže. Luđaci genijalci koji su, s memorijama vremena sklada i ravnoteže, gdje su duše samoodgovorne i istinske, istinite… skočili očistiti prljave podove i pokrenuti proces. Tek pokrenuti, ali to je najvažnije jer najveće putovanje počinje prvim korakom. I taj je sad, za čovječanstvo, to je korak u prvim satima novog dana, ono dok je još noć, iza ponoći, pa taj korak mora biti pažljiv da ti ostane u rukama baklja svjetla. Mora biti promišljen, jer ćeš inače pasti u provaliju zbog slabe vidljivosti.

I mora biti odmaknut, da razumiješ procese batine i mača: ova planeta je mnogo vremena natopana krvlju i samo najsvjesniji sada mogu bez kaosa gledati kaos oko sebe, sve ekološke i društvene i psihološke kataklizme što se smjenjuju iz trena u tren. Tako društvo budala odrasta, tako se bude ljudi iz neodgovornih i nesvjesnih u svjesne i odgovorne. A to sve počinje s našom malom unutarnjom budalom.

Stoga pogledaj je, pljesni po tom dupetu golom i neka se počešlja, ustane i primi posla. Jer ima potencijal genijalnosti. Kojeg će plodno ostvariti tek kad ga prestane bacati i počne svjesno usmjeravati. S mjerom i razumom, pod zakonom istine svoje prirode.

Za Tarot podršku u rješenju dileme Koje moje ludilo nosi u sebi sjeme moje suštinske istine piši na devidas.dea@gmail.com za svoju divinaciju