Dobro. Obećala sam pisati zašto je Saturn lijep, iako se ne čini takav, nekad… možda i često 😀 Ali na kraju uvijek jeste. Sjećam se mog prvog pravog, svjesnog susreta s njim. To je bilo u fazi koju indijska astrologija zove Sade Sati, a radi se o vremenu od sedam godina kada te pritegne tako da… jedva dišeš. Zapravo, samo te disanje i meditacija spase od utapanja u crnom oceanu boli. I ne popušta. Sjećam se… tada sam s prijateljicom jaukala „Shaaaaaanii… de više ohani…“ ali ne, nikako da on popusti svoj čelični stisak na bolnom srcu, dapače čim zamoliš za olakšanje, stigne novi teret, baš da ti pokaže… da možeš. Ni dana da odmrači um dok odjednom – ne svaneš novi.

Samo se dogodi, ali se dogodi i to baš kad se pomiriš da nikad neće, i tada… vidiš njegov miran osmijeh. Zadovoljan. Čak ti se učini da te malo miluje njime… A možda i samo likuje jer te natjerao na svoje, smirio, uveo red i disciplinu u tvoj život, pritjerao da gledaš očima duha, ne isključivo materijalističkom percepcijom. Kako bilo, na kraju te faze, sjećam se… malo mi bilo i žao da „odlazi od mene“. Ozbiljno. Čak me uhvatio strah, kao „joooj, ali baš me promudrio, takve uvide nikad nisam imala, pa kako ću sad bez njega“.

Zamisli, da… Jasno, bila sam vrlo mlada i tad nisam znala da je on suvladar mog horoskopa i da me nikad neće napustiti. O ne. Kako god on mrdne, negdje me dokači, tako mi je „grah pao“. Srećom i hvala Životu, dobro mi je postavljen u horoskopu, ali opet me preore, tako da mogu samo zamisliti kako je ljudima kojima nije lijepo namješten. Ali evo, kad smo kod te teme i Saturna, jedan od uvida koje mi je donio baš protekle godine, tijekom svog obitavanja na galaktičkom centru je ovaj (što se tiče astrologije i položaja planeta): ako smo mi, u ovoj galaksiji – čiji je Saturn neprikosnoveni vladar – „programirani“ astrološkim komponentama… možemo ih deprogramirati sada.

Samo tren za digresiju mašte: zamisli da si veliki Arhitekt koji gradi svoj svemir i na neki način ga, poput kompjutora, mora programirati. Ljude, biljke, sve u njemu. Na koji bi način bi programirao um ljudi, svoje djece? Uzeo bi neke komponente i pomiješao ih u različitom omjeru, je li tako? E te komponente, te šifre su… principi Planeta… Tako da, zapravo, živimo u određenom astrološkom matriksu. Pa Saturn ovdje ili ondje ili Merkur tu i tamo rade naprosto jer smo prikačeni na mrežu. Ali, ako se skinemo s nje – da li onda program djeluje? Djeluju li onda planete?

Jer, nije Saturn došao nekom zvjezdoznancu prije početka vremena i rekao „Čuj, ja se zovem Saturn. Kad ja nebom tu, ljudima se zbiva tako i tako tu…“ Ne, ne. Ljudski um, definitivno inspiriran božanskom spoznajom, ali opet ljudski um je IMENOVAO planetu, upratio neki utjecaj kroz vrijeme, pripisao značenja… ljudski um je izveo zaključak i ljudski um ga uči, prihvaća i jasno da program radi, a radi po principu kolektivne svijesti. No, što ako…

Što ako se sjetimo Ganesha, jedinog koji je „zeznuo Saturna?“.To je bilo dan prije nego je trebao uči u svoj SADE SATI… Ganesh je ludovao ne nekoj zabavi, pio, jeo, uživao… i odjednom – evo Saturna. Kaže mu „došao sam te podsjetiti, Ganesh, da ti sutra počinje Sade Sati, pa bolje da završiš s tim tulumarenjem i počneš se pripremati“… Ganesh ga pogleda i veli, „huh, zar?

Pa dobro, bi li bio ljubazan i napisao mi to na komad papira, da imam podsjetnik?“. Shani/Saturn temeljit kakav je, rado napiše cedulju „Ganesha, tvoj sade sati počinje sutra“, preda je i ode. Sutradan se vrati i kaže „Ganesh, vrijeme je, došao sam da počnemo tvoj Sade Sati“. A Ganesh izvadi cedulju i kaže „ne, ne… ovdje jasno piše da moj Sade Sati počinje tek sutra“. Saturn, častan kakav jeste… šta da radi, njegov rukopis, piše „sutra“, ništa ode i vrati se sutra. Ali opet ga dočeka Ganesh sa ceduljom na kojoj piše da je – Sade Sati – sutra! I tako je nakon nekoliko dana postalo svima jasno da za Ganesha ništa od sade satija, a i Shani je, šta će, odustao…

E sad, znači li to da mi možemo izbjeći stisak Saturna, a time i svaki drugi? Da, naravno, ako smo Ganesh – bog na rajskoj planeti, zapravo odraz božanskog na Zemlji, potpuno i apsolutno svjestan, uzemljen, meditativne svijesti i prožeti mudrosti. A jesmo li? Odnosno, jesmo li 24/7. I čak ako jesmo – je li polje svijeta oko nas? Sjećam se kada mi je Saturn tranzitirao 12 kućom horoskopa, što u tradicionalnoj astrologiji znači jedno užasno depresivno stanje kao posljedica najdubljeg i nabolnijeg prekopavanja najmračnijih dijelova psihe… često i izolaciju u vidu bolnica i zatvora… često i napade. A ja sam – „pa jesi svjesna ili ne, diši i mijenjaj“ – odlučila da neću biti depresivna da ću baš lijepo i mirno proći kroz taj tranzit, zahvalna za uvide.

Ovako sam razmišljala „slobodnom čovjeku se i zvijezde čude! A ja ću raditi na tome da budem slobodna – slobodna od svojih misli, emocija, čula, od toga kako me oni uvjetuju – i time ću biti slobodna od svih uvjetovanosti, pa i nebeskih“. Jer to je moguće. Teoretski. A u praksi? Da vam kažem kako sam prošla. U praksi mi je to uspjelo prve dvije godine. Veliku fazu tranzita, zapravo. Bila sam na svom „pustom otoku“ (izolacija, ali dobrovoljna, a i ja volim taj odmak od svijeta), pisala, disala, učila, meditirala, boravila u šumama, sa životinjama, ponirala u Tarot najdublje moguće… Sve zen. A onda… ta daaaaaaaaa – dogodilo se da moram u svijet, među ljude. I to ni više ni manje nego – u bolnicu. Pljas! Izdržala sam u optimizmu prva tri dana. U smislu „dobro, i to je život, evo neka malo svoje radosti i mira meditacije prenesem kroz tijelo u sustav bla bla“.

Ali dubina podzemlja je krenula. Plač, tuga, bol. Nisu mi dali u bolničkoj sobi da otvorim prozor, pa nisam mogla disati, a kada sam pobjegla da spavam i dišem u bolničkom parku imala sam svega sat vremena odmaka jer je počela kiša i zahladilo je. Kad god bih našla neki miran kutak za mrvu odmaka, pored mene bi proveli nekoga u patnjama, na samrti. Prvih dana sam imala snage slati reiki i blagoslove, ali onda više ne. Počela je borba – da moje polje bude jače od kolektivnog, a to je u takvoj masi aura svakakvih jako teško, skoro nemoguće.

Vidjela sam sve tuđe demone, osjećala se napadnutom sjenama, a počele su i rasti moje – očaj, panika i unutarnja vriska, posebno kada me fizički boljelo, a neke medicinske sestre su (doznavši tko sam, jer valjda guglaju pacijente, ne znam) prije nego su mi dale tabletu protiv boli nakon operacije imale potrebu održati predavanje kako reiki nije od Boga jer da je ja sad ne bih trebala tabletu. Ozbiljno. Čak se oformio klan, kojeg zovem klan krunica jer kad su me vidjeli kako idem hodnikom, hvatale bi se za krunicu i molile boga da „sotona što prije napusti njihov odjel“. To bih bila ja, jelte. Od onda se zezam da nisi ništa učinio u životu ako te nisu bar jednom proglasili Vragom. Jer Vrag je u Tarotu Saturnovo dijete. Da. Ali imala sam i pomoć jer se oformio i klan prijatelji – ljudi koji su otkrili Elemente i rezoniraju, pa su mi bili anđeli najveći mogući u toj noći i pomagali bi da klan krunica ne vidi, čak me upozorili na njih (tako sam sve i doznala jer ja sam naivno mislila da se hvataju za krunicu jer mole za nekog pacijenta, čak mi je to bilo lijepo od njih…).

Uglavnom, lekcija je tu: ne može se izbjeći karma, ne zato što se ne može, nego možda… ni ne treba. Zbog ravnoteže svemira. Elem, opet iskače Ganesha odnosno – zašto je njemu božanskom koji ima sve moći moguće… slomljena kljova. Mogao je, kao bog koji sve može, spriječiti da mu se oružje zaleti u kljovu, mogao se izmaknuti, ali ne, on je pustio da ga rani. Zašto? Kao podsjetnik na ravnotežu, princip kojim on sam vlada. Da, s ovom odlukom je i Saturn sretan, on voli kad se poštuju pravila… E, a sad, koja točno pravila treba poštovati da Veliki Meštar bude sretan, ili bar milostiv(iji) prema nama…. Pa se time i nama ukaže njegovo lijepo lice, a ima ga – ne kaže se džaba lijep kao Vrag…;)

• PRAVILO PRIHVAĆANJA: Nemoj biti blesav kao onomad ja, pa odlučiti se boriti protiv toka. Nemoguće je plivati protiv struje – probaj u nekoj rijeci, ali drži se plićaka da te ne odnese, vidjet ćeš. Znači, kada krenu crne vode unutarnjeg toka, umiri se, svjedoči i motri. Prihvati ih. Sve si. I radost i depresija i tuga i bol. Tek identifikacija na tren s njima, vodi u puštanje. Taj tren poistovjećenja su vrata puštanja. Ne da se nakačiš na to kao novo stanje ili novo lice, nego baš prihvatiš. Tada ti pokazuje ljepotu mudrosti.
• PRAVILO TRAJANJA: E sad, mi volim misliti onako brzinski kao „ok, sad evo prihvaćam tugu, ajde sad odi dalje“. Ne. Ne. U trenu prihvaćanja, pomiri se da je to tvoja vječnost tog trenutka. Bez unutarnje tenzije da se toga riješiš što prije. Evo te mirno tu, dišeš u tom stanju i jebiga.. neka traje koliko treba i hoće. Tada ti pokazuje ljepotu izdržljivosti.
• PRAVILO PONIZNOSTI: Čuvaj se osjećaja moći… Ooo, po tome Saturn baš voli udariti. Da te mrvu izbrusi, da popravi svoj dijamant. Jedno je imati onu zdravu moć, u smislu osjećaj da si Božanski i zahvalan, ali ovdje govorim o onoj nabrijanoj ego moći, znaš kada se ljudi diče i neću reći kurče ali… znaš tu vibru? E, po njoj Saturn udara. I koliko god dok je u Jarcu može jačati ambiciju ostvarenja… stvar je stava kojim ideš u to. Ako ideš kao prevelik i najveći, čuvaj glavu jer slijedi udar. U poniznosti, daje ti ljepotu vrijednosti.
• PRAVILO SLUŽBE: Daj, učini i daj, i učini. Podržano je sve što je darma, a sve što nije može biti brutalno sankcionirano. U protivnom, daje ti ljepotu darova od drugih.
• PRAVILO ODRICANJA: Saturn voli udariti po ovisnostima, jer te čini slobodnim na taj način. Stoga, osmotri sve ovisnosti, posebno materijalne – o čokoladi, kavi… – i svjesno ih smanji. Smanji pušenje, neka je svjesno, ne kao da si dimnjak. Smanji čokolade ili što god je ovisnost. Jer ti inače to mogu biti veeelika vrata za bolan Saturnov udar. Inače, daje ti ljepotu slobode.
• PRAVILO KOSTIJU: Znaš kako stari ljudi (Saturnova ekipa, opet) osjećaju kosti kad se mijenja vrijeme? E da jer su kosti, zubi, njegovo područje tijela… Zato… radi jogu, hodaj, diši, šetaj i osluškuj rane psihe o kojima ti pričaju tvoje kosti. To je način da ih sam osvijestiš. Jer je Saturn u Jarcu najjači. Što znači da ćeš se osvijestiti definitivno, samo je pitanje milom ili silom. Bolje onda milom. Bolje da sam radiš, nego da te on natjera svojim metodama. Njegov dar tada je iscjeljenje najdubljih principa psihe koji su inicijalno i izazvali bol.
• PRAVILO DISCIPLINE: Ako je nemaš, i to će te naučiti. Onda je bolje izgradi sam. Znam da se malo kome da ustajati u zoru da se napravi sadhana, znam da je izazov držati tempo, ali… eto… barem ustanoviti neku dnevnu duhovnu praksu, bila ona deset minuta ili sat vremena, i ispoštovati je… nosi Milost.
• PRAVILO STRPLJENJA I UPORNOSTI: Pripremi se da sve traje i da moraš milimetar po milimetar, čak nekoliko puta. Pomiri s tim, čak nekako nauči smijati tome. Nema shortcut-a sa Saturnom. Nema. I tek kad tako zaoreš i zaroniš, na kraju te nekako nagradi – taman si se navikao na to, taman pripremio da ćeš sad nešto (bilo što) raditi satima i izmoriti se, i hopla – on ti olakša i stvar napraviš iz šuba. Eto, valjda sam ih sad sve pokrila, ali nije kraj jer nisam rekla glavno: a to je lijepa strana Saturna… Vidi, detaljno ću o njoj kroz cijeli naredni period (počet ću s njom da znamo koje su nagrade, jer će to olakšati prolazak i suhim i hladnim terenima uz put…), ali samo da najavim: Saturn je velika Majka. Znam, niste ovo očekivali.

Normalno, jer se u tradicionalnoj astrologiji Saturn povezuje s muškim prinicipom, konačno on je bog koji je pojeo svoju djecu, svrgnuo svog oca… to su otac i djed u našim horoskopima, pa kako sad velika Majka? E tako što ga, u Tarotu, predstavlja Svijet – stara mudra šamanka u tijelu mlade ljepotice koja pleše nad preprekama i vrti Akashu…. princip dubine spoznaje Sophia… boginja Mudrosti Atena – i kabalistička sefira Binah – Velika Majka.

Detaljno ću, kažem, vremenom jer Saturn je vrijeme i korak po korak i ne da mi da sad zatrpam baš baš previše, a i nemoguće je koliko je toga… pa samo ovako najava. Na temu vrtnje principa… U smislu kako smo sad jedan tako jako muški arhetip poput Saturna prekrstili u ženski princip Velike Majke… ili kako jedan okrutni mučitelj može postati milostivi učitelj… Prvo i logično, svaki yin ima u sebi yang i obrnuto i tu ne treba puno objašnjavati. Sve što jeste istovremeno u sebi sadrži potencijal da ne bude tj. da bude svoja suprotnost.

No, šire od toga i u tom nebeskom, zvjezdanom smislu s odrazom na Zemlji… sjećate se priče s početka o tome kako je LJUDSKI UM imenovao planete, ubilježio značenja kroz vrijeme i slično. E, pa, jedan od uvida – baš primljenih tokom rekonstrukcije psihe i oporavka nakon bolničkog iskustva kojeg sam opisala – jest taj da se – ŠIRI PROGRAM.

Odnosno da ljudski um ima, nakon 21.12.2012., mogućnost da proširi šifre programiranja. Ako smo do sad bili temeljno programirani – kako ćemo se ponašati, osjećati, reagirati (znači uvjetovani, ali ok) – s programima Sunca, Mjeseca, Venere, Merkura, Marsa, Jupitera, Saturna, Plutona, Neptuna, Urana kao glavnim planetama našeg sustava – sada se (posebno nakon prolaska Saturna, držatelja galatičkog ruba, kroz galaktički centar proteklih mjesec dana) to promijenilo, baš za um. Prolazeći kroz centar, mjesto kroz kojeg u galaksiju ulaze nove informacije, sve novo… prošla je i mogućnost reprograma – više, ako gledaš kroz horoskop, nije dovoljno gledati ove planete, čak ni zviježđa i asteroide, nego i novih osam planeta (tzv. dwarfovi) i kentaure.

Što se može dogoditi? Da istovremeno vidiš kako ti, recimo, nešto znači loše po ljubav, a nešto drugo dobro po ljubav. Što je istina? Što ima veći značaj? Naravno, um bi krenuo mjeriti veličinu planete, ali hej, sjeti se da je Pluton malecni, sjeti se da je Cerera itekako veća od njega, čak bliža Zemlji… A o Plutnu sve znaš, jer astromatriks te zone ti je poznat i ispredan u medijima, o Cereri recimo možda ne baš. I sjeti se da je toliko šifri još o kojima nemaš pojma… a rade. I istina, tvoje znanje o njima bi pojačalo učinak, jer svijest hrani, ALI… ima li smisla da sad pomahnitalo kreneš učiti sve to?

Ima, ako si profesionalac iz područja ezoterije, onda moraš uzeti u obzir ovo što sam nabrojala, inače si u prošlom dobu i nisi relavantan. Ali ako nisi? NEMA. Ne, onda za tebe nema smisla to sve sad učiti jer ne trebaš. Znaš zašto? Imaš novi kompas u sebi, A TO SU KOSTI I OSJEĆAJ I VOLJA. Da, svjetlost se ponaša i kao čestica i kao val – ovisi o tvom gledanju, svjetlu tvoje svijesti – na što usmjeriš pažnu, to jača. U programiranom svemiru, možda nisi ultimativni Programer, ali možeš biti jedan od vodećih u svom vlastitom svemiru. Istina jeste da će ovo lakše izvesti generacije koje su se utjelovile nakon 2012. nego one prije, istina je i da ne možeš baš sasvim kontra toka – ono što smo pričali o kolektivnom polju i karmi – ali je isto tako točno da možeš više nego se prije moglo, i da možeš stvarati.

Nekad ne – jer je karma, jer je učenje i dogovor duše da te nešto zakuca kao način tvog tranzita za dalje. Ali nekad i da. Stogaaaa… tijekom Saturna u Jarcu… način da prođeš – neću reći lakše jer on ne voli baš to, ali evo, elegantnije – jest da na svaku bol nađeš neku radost. A kad se to čini nemoguće, jer ima i takvih boli, da uroniš u meditaciju i izdigneš se tren iznad materije… iznad patnje… jer to je glavni posao Saturna materijalizatora (vidi apsurda) te ti uzvisi svijest u duhovnoj sferi, izvan materijalne percepcije.

Za sad, važna je Ravnoteža, a prvi je korak uravnoteženja energija, kroz tijelo više nego ikad – da, joga i tai ji i planinarenje su sad totalni must…